Zajc, Ivan, ml. (Zaytz, Zajitz, Giovanni von), hrvatski skladatelj, dirigent i pedagog (Rijeka, 3. VIII. 1832 – Zagreb, 16. XII. 1914). Najznačajniji glazbenik djelatan u Hrvatskoj u posljednoj trećini XIX. stoljeća. Rođen i odrastao u glazbeničkoj obitelji (sin Ivana Zajca st.), gdje je dobio prvu glazbenu naobrazbu. Iako mu je bila namijenjena pravnička karijera, potpuno se posvetio glazbi. Nakon završenoga glazbenog obrazovanja na gradskoj glazbenoj školi u Rijeci, briljantno je položio prijamni ispit i započeo studij kompozicije na Konzervatoriju u Milanu (1850–55). Već za studija izvedeno mu je nekoliko djela, a na kraju su pitomci Konzervatorija s uspjehom četiri puta izveli njegovu operu (lirsku dramu) Tirolkinja (La Tirolese), a sam je Zajc sudjelovao u izvedbi kao koncertni majstor i dirigent. Okončao je studij kompozicije odličnim uspjehom, iako nije diplomirao, te se vratio u Rijeku, gdje ga je čekalo zaposlenje nastavnika gudaćih glazbala u školi i kazališnoga dirigenta. Uz to je i sustavno skladao, ne samo komornu i orkestralnu glazbu nego i opere: osim Adelije i Mesinske nevjeste (La sposa di Messina, obje neizvedene) te niza nedovršenih opernih ulomaka, skladateljski dotjerano i zrelo djelo Amelia, ili Razbojnik (Amelia, ossia il Banditto) prema F. Schilleru, izvedeno je u riječkome kazalištu 1860. Ipak, zbog želje za proširivanjem skladateljskih vidika otišao je 1862. s obitelji u Beč, gdje je, uz pomoć F. von Suppéa, rodonačelnika bečke operete, započeo karijeru kao skladatelj u tome žanru. Uz to je neko vrijeme djelovao kao pedagog u opernom institutu Polyhymnia, a katkad i sam dirigirao izvedbama svojih djela. U punih sedam godina bečkoga boravka skladao je, izveo, a djelomice i objavio osamdesetak skladbi, među kojima uglavnom komorna djela (kvadrilje, polke i koračnice za glasovir, vokalno-instrumentalne skladbe na hrvatske, njemačke i talijanske tekstove), te komične opere i operete (ukupno dvanaest), izvedene u bečkim kazalištima u predgrađu (Carltheater, Harmonietheater i Theater an der Wien). Isto je toliko opereta ostalo nedovršeno i/ili neizvedeno. O popularnosti – osobito ranijih djela – svjedoče i objavljeni i obrađeni pojedinačni brojevi iz njegovih glazbeno-scenskih djela. Godine 1866. s velikim je uspjehom izveden zbor U boj! na tekst F. Markovića, koji je deset godina poslije uklopio u operu Nikola Šubić Zrinjski. Nakon imenovanja počasnim članom Hrvatskoga glazbenog zavoda (1867), započeli su pregovori o Zajčevu dolasku u Zagreb, što je i ostvareno u siječnju 1870., kada je došao na mjesto ravnatelja novoosnovane Opere Hrvatskoga narodnoga kazališta i Hrvatskoga glazbenog zavoda. Novu je opernu scenu otvorio svojom operom Mislav (1870), a nacionalnu povijesnu trilogiju nastavio je operama Ban Leget (1872) i Nikola Šubić Zrinjski (1876), nakon čega se okrenuo vedrijim temama u operama i operetama (npr. Lizinka, Zlatka, Pan Tvardovski i dr.). Uz to je na zagrebačku opernu scenu do 1889. postavio gotovo 90 opera (prije svega G. Verdija, potom G. Donizettija, G. Meyerbeera i dr.) i opereta (nekoliko vlastitih, zatim F. von Suppéa, J. Offenbacha i dr.). Nakon 1890. potpuno se posvetio pedagogiji i komponiranju, a tek je povremeno svirao i u komornim ansamblima.