Lisinski, Vatroslav, hrvatski skladatelj (Zagreb, 8. VII. 1819 – Zagreb, 31. V. 1854). Po ocu Slovenac, a po majci Hrvat, pod utjecajem iliraca oko 1840. promijenio ime Ignatius Fuchs u Vatroslav Lisinski. Školovao se u Zagrebu, gdje je 1840. završio dvogodišnji filozofski studij, a 1842. i dvogodišnju pravničku akademiju. Osnovnu glazbenu naobrazbu stekao je privatnom podukom kod Juraja Sojke i J. K. Wisnera Morgensterna. Počeo je skladati 1841. na nagovor pjevača i rodoljuba A. Štrige. U razdoblju 1842–47. bio je bilježnik Banskoga stola u Zagrebu. Ljeti 1847. pošao je na turneju po Srbiji s F. Livadićem, A. Štrigom i dvojicom pjevača, izvodeći hrvatske i srpske skladbe. U jesen 1847. uz Štriginu je pomoć otišao u Prag na glazbeno usavršavanje, ali se zbog prekoračene dobne granice nije mogao upisati kao redoviti učenik na Konzervatorij, već samo u Orguljsku školu (Karel František Pitsch, kontrapunkt), a privatno je učio kompoziciju i instrumentaciju kod ravnatelja Konzervatorija Jana Bedřicha Kittla.