Ljubić, Šime, hrvatski povjesničar i arheolog (Stari Grad na Hvaru, 24. V. 1822 – Stari Grad na Hvaru, 19. X. 1896). God. 1846. završio bogosloviju u Zadru, a potom slavistiku (1854) te povijest i geografiju (1857) u Beču. Za vrijeme studija, odlukom C. kr. odbora za istraživanje i očuvanje starih spomenika u Austriji, bio je upućen u Trst kao pomoćnik P. Kandleru pri istraživanju rimskih naseobina u Dalmaciji. Za boravka u Beču istraživao je u arhivima i knjižnicama građu vezanu za hrvatsku povijest. Nakon završetka studija bio je profesor u splitskoj klasičnoj gimnaziji, a od 1858. upravitelj Arheološkoga muzeja u Splitu. God. 1859. na prijedlog ministra A. Bacha započeo je istraživanje i prikupljanje građe za hrvatsku povijest u mletačkom arhivu. Od 1861. radio je u osječkoj, a 1863–67. u riječkoj gimnaziji. God. 1867. bio je izabran za redovitoga člana JAZU te je bio imenovan kustosom tadašnjeg Arkeologičkog odjela Narodnoga muzeja, a zatim ravnateljem istoga muzeja (1871), a na toj je dužnosti ostao do umirovljenja 1892.