Zrinski, hrvatska plemićka obitelj. Ogranak hrvatskog plemićkog roda Bribirskih. Utemeljitelj tog ogranka bio je Grgur II. Bribirski, koji je 31. VII. 1347. u ime maloljetnoga nećaka Jurja III. (1346–61) predao kralju Ludoviku I. Anžuvincu Ostrovicu s Lučkom županijom u zamjenu za »utvrdu zvanu Zrin u zemlji Slavoniji« te posjede Pedalj i Stupnicu nedaleko od Zrina. Sam Grgur II. preselio se u utvrdu Zrin u Pounju, a obitelj je dobila ime po novostečenom posjedu. Juraj III. bio je prvi član obitelji koji je nosio prezime Zrinski. Sve do kraja XV. st. obitelj se nije previše isticala u javnom životu Hrvatske. Njegovala je veze s ostalim članovima roda Bribirskih i stjecala nove posjede. Tako je već Jurjev sin Pavao III. (1357–1410) proširio obiteljske posjede i podijelio ih sa svojim sinovima Petrom I. (1400 – oko 1440) i Nikolom I. (umro 1439). Petar I. naslijedio je imanja Jakova Bribirskoga, a njegov sin Petar II., koji je 1493. poginuo u Krbavskoj bitki, dobio je 1463. od Matije Korvina kraljevsku povlasticu, kojom je na svojim imanjima mogao iskorištavati rudu bez plaćanja daće, što je omogućilo uspon rudnika u Gvozdanskom (na Zrinskoj gori) i povećanje prihoda obitelji. Petrov sin Nikola III. (1489–1534) povezao se s uglednim plemićem I. Karlovićem i oženio se njegovom kćeri Jelenom pa su, temeljem nasljednih ugovora iz 1509. i 1521., Zrinski nakon smrti I. Karlovića (1531) stekli njegove prostrane posjede.