Vukotinović (Farkaš Vukotinović), Ljudevit, hrvatski političar, književnik i prirodoslovac (Zagreb, 13. I. 1813 – Zagreb, 17. III. 1893). Filozofiju je studirao u Szombathelyu, a pravo u Zagrebu i Požunu, gdje je i diplomirao. Godine 1836. bio je vježbenik pri Banskom stolu, a nakon položenog odvjetničkoga ispita bio je 1836. imenovan podbilježnikom Križevačke županije, te od 1840. velikim sudcem u moslavačkom kotaru. Kao zastupnik Hrvatskoga sabora, od 1847. sudjelovao je u njegovu radu, bio je, uz I. Kukuljevića Sakcinskoga, zaslužan za proglašenje hrvatskoga jezika službenim 1847. Za revolucije 1848–49. bio je vrhovni zapovjednik četa u Križevačkoj županiji, te je s njima osiguravao obranu na Dravi i u Međimurju, a izvještaje s fronte objavljivao je u Slavenskom jugu. Godine 1849–54. bio je predsjednik Zemaljskoga suda u Križevcima, a potom je bio umirovljen zbog suprotstavljanja uvođenju njemačkog jezika kao službenoga. Nakon pada Bachova apsolutizma, bio je 1860. član Banske konferencije, a 1861–67. veliki župan Križevačke županije. Iako je kao član Narodne stranke 1871. bio imenovan zastupnikom u Hrvatskom saboru, ubrzo je pristao uz unioniste, no više nije stupio u državnu službu.