Arnold, Đuro (Gjuro), hrvatski filozof, pedagog i pjesnik (Ivanec kraj Varaždina, 24. III. 1853 – Zagreb, 22. II. 1941). Filozofiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesor zagrebačke gimnazije postaje 1879., a u prvoga doktora filozofije Sveučilišta u Zagrebu promoviran je 1880 (disertacija Etika i poviest). Ondje predaje kao izvanredni (1894) te redoviti (1896) profesor do umirovljenja (1923) psihologiju, psihologiju spoznaje, psihologiju čuvstava i volje, uvod u filozofiju, osnovne probleme metafizike i dr. Usavršavao se na sveučilištima u Göttingenu (1880), Berlinu i Parizu (1881). Bio je dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1898/99., 1912., 1914), rektor Sveučilišta u Zagrebu (1899/1900). Dopisni član JAZU od 1891., redoviti od 1899., predsjednik Matice hrvatske (1902–09), član Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« (kao »Zmaj Krapinski«), osnivač Kola hrvatskih književnika (1913) i počasni predsjednik.