Lučić (Lucić, Lucius, Lucich, Lucio), Ivan, hrvatski povjesničar i kartograf (Trogir, prije IX. 1604 – Rim, 11. I. 1679). Član ugledne trogirske patricijske obitelji. Osnove humanističke izobrazbe stekao je u rodnome gradu. U Rimu je 1628. završio studij filozofije, matematike, političkih znanosti i književnosti. Doktorirao je civilno i crkveno pravo 1630. u Padovi. Nakon povratka u domovinu uključio se u javni život Trogira. Obnašao je dužnost člana komunalnoga vijeća i gradskoga suca. God. 1654. postao je članom Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Uz obavljanje upravnih dužnosti bavio se proučavanjem kulturne i političke povijesti Dalmacije. Po uzoru na suvremena kritička izdanja o životu svetaca, 1657. objavio je u Rimu svoje prvo djelo Život blaženog Ivana ispovjednika, biskupa trogirskog, i njegova čudesa (Vita B. Ioannis confessoris episcopi Traguriensis et eius miracula), koje je važan izvor za hrvatsku, a posebice dalmatinsku povijest od XI. do XIII. st. S nakanom da dokaže kako Venecija zadržava naslov kraljevstva time što u svojoj državi posjeduje »regnum« Dalmaciju, započeo je sustavno prikupljati izvornu građu o prošlosti Dalmacije.