Ružička, Lavoslav (Leopold), švicarski organski kemičar hrvatskog podrijetla (Vukovar, 13. IX. 1887 – Mammern na Bodenskom jezeru, 26. IX. 1976). Završio (1906) klasičnu gimnaziju u Osijeku, diplomirao (1908) kemiju na Tehničkoj visokoj školi u Karlsruheu, Njemačka, gdje je pod voditeljstvom H. Staudingera, budućega dobitnika Nobelove nagrade za kemiju (1953), doktorirao (1910) i ostao raditi kao asistent. Kada je 1912. Staudinger postao profesor Savezne tehničke visoke škole (Eidgenössische Technische Hochschule, ETH) u Zürichu, s njim je u Zürich došao i Ružička, gdje je 1917. dobio švicarsko državljanstvo, 1918. postao privatni docent, a 1923. titularni profesor. God. 1925–26. radio je u Ženevi, a 1926–29. bio je profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu, Nizozemska, da bi 1929. postao profesor i predstojnik Laboratorija za organsku kemiju na ETH-u. Na povratak u Zürich privukle su ga mogućnosti koje je pružala švicarska kemijska, osobito farmaceutska industrija i industrija mirisa, s kojima je dugo godina uspješno surađivao. Ružička je dobio ponudu i za profesuru u Zagrebu, no otklonio ju je zbog nedostatnih sredstava za istraživački rad na Zagrebačkom sveučilištu.