Žganec, Vinko, hrvatski etnomuzikolog i melograf (Vratišinec, 22. I. 1890 – Zagreb, 12. XII. 1976). Završio studij prava i doktorirao 1919. na Sveučilištu u Zagrebu te isprva radio u pravničkoj struci. Glazbu je učio privatno kod F. Dugana st. i V. Rosenberg-Ružića. Od 1945. bio je kustos Etnografskoga muzeja te znanstveni suradnik (1948–64) i ravnatelj Instituta za narodnu umjetnost. Radio je i kao honorarni profesor etnomuzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1949–66). Godine 1952–57. bio je predsjednik Međunarodnoga savjeta za glazbeni folklor (International Folk Music Council), a 1955–67. član njegova Izvršnog odbora. Bio je redoviti član JAZU. Narodne napjeve iz rodnoga Međimurja počeo je skupljati već kao srednjoškolac, a kao znanstvenik proširio je poslije svoj melografski rad i na druge krajeve (Bačka, Baranja, Dalmacija, Hrvatsko primorje, Hrvatsko zagorje, Istra, Podravina, Pokuplje) te Gradišće u Austriji i županiju Győr u Madžarskoj. Sakupio je više od 15 000 napjeva s tekstovima svjetovnoga karaktera, ali i onih sa sakralnim glagoljaškim i latiničkim tekstovima. U zapisivanju tih napjeva prvi je u Hrvatskoj primijenio neke međunarodne metode i postupke koji su omogućili pristup našim pjesmama i njihovo proučavanje i onima koji ne razumiju hrvatski jezik.